Novosti
24.06.2019. Vesti

GDE IDE VAŠ NOVAC: “KAKO DA SESTRE TO RADE NAJBOLJE” KONFERENCIJA ZA MEDIJE

Rekonstrukcija Ženski fond vas poziva na konferenciju za medije povodom promocije edukativne kampanje KAKO DA SESTRE TO RADE NAJBOLJE, u sredu 20.12.2017. u 12h , u Medija centru (Terazije 3, srednja sala).

Cilj kampanje je bio problematizovanje pitanja javnog novca i gde se on troši, a da se isto postavi pitanje sebi gde individualno može da se da novac. Pregledom budžeta za 2018 godinu vidimo da se povećava budžet za odbranu i unutrašnje poslove, a za ostale oblasti životnog razvoja poput kulture, obrazovanja, nauke opada.

Predstaviće se i publikacija iz koje možete da saznate zašto je pokrenuta edukativna kampanja, i da nas sve uputi u korake razumevanja ili ne razumevanja nekih procesa trošenja javnog i privatnog novca i značaja lokalnih filantropskih praksi.

Za medije govore :
– Zoe Gudović, inicijatorka kampanje, Rekonstrukcija Ženski fond
– Danilo Ćurčić, diplomirani pravnik
– Katarina Lončarević, docentkinja na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu
– Milena Vasić, pravna savetnica u Komitetu pravnika za ljudska prava – YUCOM.
– Boban Stojanović, doktorant i saradnik na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu i osnivač Grupe za analizu i kreiranje javnih politika
– Fahrudin Kladničanin, programski koordinator u Akademskoj inicijativi Forum 10, lokalnoj nevladinoj organizaciji iz Novog Pazara

…………………………………………………………………………………

Mirjana Mirosavljević Bobić, direktorka Rekonstrukcije Ženski fond, objašnjava da svaki budžet oslikava vrednosti, principe i koncept rada onoga ko ga pravi. Pored politike koja stoji iza budžeta, Mirjana skicira vezu između državnog budžeta i budžeta nevladinih organizacija koje sve više preuzimaju uloge države. Podseća da sve češće svedočimo tendencioznim i neopravdanim napadima na određene nevladine organizacije koje su prst u oko vladajućem režimu, a ponekad i samom kapitalističkom sistemu, ali da je to dobra prilika da se učini vidljivim koliko novca nevladine organizacije ulažu u aktivnosti koje bi trebalo država da realizuje. Smanjenje državnih ulaganja u obrazovanje, zdravstvo i druge civilne potrebe rezultat je mera štednje.

Govoreći o merama štednje, Danilo Ćurčić, pravnik i aktivista za socijalna i ekonomska prava, ističe: „Prema odredbama Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, jedna od centralnih obaveza vlasti je da ne nameće i ne sprovodi retrogresivne mere u oblasti ostvarivanja ekonomskih i socijalnih prava. Ne mogu se uvoditi mere i politike koje će sniziti nivo dostignutih prava, a mere prilagođavanja koje bi mogle uticati na ostvarivanje ekonomskih i socijalnih prava moraju se vremenski ograničiti.“ Istaknuto je da svaka ekonomska odluka mora biti doneta na način kojim se poštuju ekonomska i socijalna ljudska prava, što vlasti ne poštuju.

Kada je reč o civilnom sektoru, Marija Jakovljević, koordinatorka programa u RŽF, ističe da su goruća, a skrajnuta pitanja razumevanje sistema u kojem civilni sektor deluje, kao i zamki u koje neretko upada perpetuiranjem postojećeg stanja.

Mladen Jovanović, konsultant i edukator u civilnom sektoru, podvlači da poruka nevladinih organizacija i aktivista/tkinja bi morala da stvori nadu, veru da se problem mora rešiti i da su građani i udruženja važan deo rešenja problema.

Feministička aktivistkinja i muzičarka Selena Simić ističe da građani i građanke nisu naučeni i obavešteni o tome da imaju prava na informacije od javnog značaja, niti su upoznati sa procedurama dobijanja tih informacija.

Milena Vasić, pravna savetnica u Komitetu pravnika za ljudska prava – YUCOM, podseća da svako ima pravo da istinito, potpuno i blagovremeno bude obaveštavan o pitanjima od javnog značaja i sredstva javnog obaveštavanja su dužna da to pravo poštuju. „Svako ima pravo na pristup podacima koji su u posedu državnih organa i organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, u skladu sa zakonom.“

Katarina Antonić, aktivistkinja studentskog pokreta Novi Sad, navodi da iako postoje mehanizmi putem kojih se određene društvene grupe trebaju uključiti u donošenje nekih odluka, to se često sprovodi samo prividno. „Neka prava i mehanizme već imamo, dok za neka druga tek treba da se izborimo. Mislim da u tu borbu definitivno treba uključiti proteste i ulične akcije, ali pre toga raditi na edukaciji, organizaciji i povezivanju aktera tih akcija.“.

Radmila Miković, ekspertkinja za razvoj i menadžment, podseća da učešće javnosti podrazumeva zajednički rad svih zainteresovanih strana na projektovanju održivog razvoja sopstvene lokalne zajednice te „omogućava svim zainteresovanim stranama da ostvare osnovna građanska prava, da bolje razumeju donosioce odluka i obratno, da imaju bolji pristup informacijama od javnog značaja, da izraze sopstvene potrebe i mišljenja pre nego što je odluka doneta, da osete uključenost i vlasništvo nad donetim odlukama i politikama, umesto apatije i rezignacije, da se poveća nivo odgovornosti i identifikacije sa sopstvenom zajednicom.“.

Branka Ćurćič, aktivistkinja grupe za Konceptualnu politiku i članica UO NKSS, to ilustruje iskustvom sa terena: „mesne zajednice kao najniži organi samouprave mogle bi da imaju važnu ulogu u negovanju neposrednog kontakta sa autentičnim političkim i socijalnim potrebama građana i građanki sa svojih teritorija, jer njihova delatnost upravo treba da bude posvećena zadovoljavanju potreba od neposrednog zajedničkog interesa u lokalnim zajednicama.“

Za sva dodatna pitanja možete kontaktirati Zoe Gudović na telefon 063/455845 ili na email zoe.gudovic@gmail.com